Velečasni objasnio značenje Dušnog dana i zašto se upravo tada blagoslivljaju grobovi pokojnika

Prvi dan studenoga obilježava se svetkovina Svih svetih, a dan poslije Dušni dan ili spomen svih vjernih mrtvih. Iako se ta dva dana često povezuju i obilježavaju odlaskom na groblje, njihovo značenje u katoličkoj tradiciji nije isto. Dok se na blagdan Svih svetih slavi sve one koji uživaju Božju blizinu, Dušni dan posvećen je molitvi za pokojne koji još nisu pronašli smiraj u Gospodinu.

Razliku između tih dvaju dana sve više prepoznaju i vjernici, kazao je Krešimir Žinić, župnik u dvjema bjelovarskim župama – Župi Svetog Šimuna i Jude Tadeja u Cigleni te Župi Svetog Ivana Krstitelja u Ždralovima.

„Dan poslije svetkovine Svih svetih je Dušni dan ili spomen svih vjernih mrtvih. To su one duše koje još nisu našle smiraj u Gospodinu i moraju prolaziti čistilišne muke. Te duše su također dio Crkve koju nazivamo trpećom Crkvom (ecclesia patiens). Budući da nisu više u svijetu ne mogu si same pomoći. Potrebne su pomoći nas koji smo još uvijek živi“, objasnio je velečasni Žinić.

Upravo zato Crkva potiče vjernike da mole za pokojne, a ta se molitva ubraja među sedam duhovnih djela milosrđa. Uobičajeni običaji na Dušni dan uključuju posjećivanje grobova, njihovo uređivanje, donošenje cvijeća i paljenje svijeća.

„Zato Crkva prepoznaje kao jedno od sedam duhovnih djela milosrđa moliti Boga za žive i mrtve i to naglašava. Običaj je da na Dušni dan posjećujemo grobove naših najmilijih, uređujemo ih, donosimo cvijeće i palimo svijeće. Sve je to znak naše duhovne povezanosti s dragim pokojnicima i molitve za spas njihovih duša“, kazao je Žinić.

Groblja nas istodobno podsjećaju na prolaznost života i činjenicu da nitko ne može izbjeći smrt.

„Naša groblja glasno nam progovaraju o prolaznosti života i kako ne možemo umaći onom trenutku kada je promisao Božji poći nam s ovoga svijeta. Zato križevi, posebno središnji oko kojeg se kao zajednica okupljamo na Dušni dan kako bi zamolili za otpuštenje grijeha naših pokojnika, pokazuju gdje počiva naša nada. U Kristu raspetom, ali i uskrsnulom. Stoga Kristu milosrdnom preporučujemo duše naših dragih pokojnika“, istaknuo je velečasni Žinić, koji, umjesto samog obilaska posljednjih počivališta naših bližnjih ističe još jednu vrlo važnu stvar.

„Lijepo je i pohvalno posjetiti grobove i urediti ih, puno bi ljepše bilo za drage nam pokojne redovito moliti“, poručuje velečasni Žinić.