[FOTO] Sarah je fizioterapeutkinja za konje, a reakcije njezinih klijenata su hit: Jedni zijevaju, drugi trepću, treći mljackaju…

Nekima su konji životinje kojima se dive izdaleka, a nekima su toliko važan dio života da s vremenom postanu puno više od ljubavi i hobija. Sarah Trčak jedna je od onih koje su uz konje odrasle, a danas je svoju dugogodišnju ljubav odlučila spojiti sa strukom i znanjem. Po zanimanju je fizioterapeutkinja, a posljednjih se mjeseci sve ozbiljnije posvetila manualnim terapijama konja, području koje u Hrvatskoj polako dobiva sve više zainteresiranih vlasnika.

Ideja da postane fizioterapeutkinja za konje prati je još od srednje škole. Ipak, put do toga nije bio jednostavan. Edukacije su dugo bile teško dostupne u Hrvatskoj, uglavnom su se održavale u inozemstvu, a njihova cijena predstavljala je dodatnu prepreku.

„Oduvijek sam htjela postati fizioterapeutkinja za konje, ali put do toga baš i nije jednostavan i zahtijeva puno vremena i truda. Dosta je to skupo jer takvih edukacija nije bilo kod nas, nego uglavnom vani. Prošle sam godine odlučila ozbiljnije krenuti u tom smjeru, a ove su se godine otvorile i neke nove mogućnosti u Hrvatskoj“, ispričala nam je Sarah.

Ljubav koja traje od prvog dana

Njezina povezanost s konjima nije počela zbog posla niti je riječ o ljubavi koja se pojavila tek kada je odlučila baviti se njihovom terapijom. Za sve je zaslužna baka, koja je imala konje i već od najranijeg djetinjstva Sarah upoznala s tim plemenitim životinjama.

„Sa šest mjeseci prvi su me put stavili u sedlo. Odmalena sam uz njih, sa sedam godina počela sam jahati, a s devet položila jahaću dozvolu. Kasnije sam se počela baviti i natjecanjima, negdje sa 17 godina“, prisjetila se.

Upravo iz te dugogodišnje povezanosti rodila se i želja da konjima pomogne na drukčiji način. Kaže kako ih oduvijek gleda posebno te joj je važno da im može uzvratiti barem dio onoga što joj pružaju cijeli život.

„Želja je bila da ja njima mogu pomoći koliko oni meni pomažu. Da mogu otkloniti neke bolove ili teškoće koje imaju u kretanju ili bilo čemu drugome. Baš sam im htjela uzvratiti za sve što oni meni daju čitav život“, govori Sarah.

Konji jasno pokazuju što im odgovara

Iako je riječ o velikim i snažnim životinjama, tretmani se ne temelje na snazi, već upravo suprotno. Sam tretman počinje razgovorom s vlasnikom ili jahačem, koji najbolje poznaju konja i mogu primijetiti promjene u njegovu ponašanju ili načinu rada. Nakon toga slijede procjena i palpacija mišića, na temelju kojih Sarah odlučuje koje će tehnike primijeniti.

„Iako su konji veliki i snažni, pritisak koji primjenjujemo tijekom manualnih terapija često je puno nježniji nego što ljudi očekuju. Konji su vrlo senzibilni i nema potrebe za primjenom sile da bi tretman imao učinka“, objašnjava Sarah koja je ove godine završila Emmet edukaciju za konje, a uz to je pohađala uvodni tečaj shiatsua te edukacije iz kinesiotapinga, flossinga, cuppinga i IASTM-a. Završila je i online edukacije iz masaže, miofascijalnog opuštanja i trigger point terapije.

Posebno ističe kako reakcije konja tijekom tretmana mogu biti vrlo različite. Neki počnu mljackati, zijevati, duboko uzdisati ili treptati, dok drugi kopaju nogom ili čak udare o pod. Zato je važno pratiti njihovo ponašanje i prilagoditi tretman životinji.

„Ono što me najviše veseli jest kada vidim koliko zapravo uživaju u tretmanima. Dogodi se da tijekom pauze konj sam priđe natrag meni, kao da mi želi poručiti da nastavimo. Takvi su mi trenuci posebno dragi“, kaže.

Promjene u ponašanju mogu biti prvi znak

Vlasnici joj se najčešće javljaju kada primijete da se nešto promijenilo u ponašanju ili radu njihova konja. To može biti podizanje glave tijekom jahanja, napetost pod sedlom, promjena načina kretanja ili pojava šepanja.

Sarah smatra da manualna terapija može biti koristan dio redovite brige o konjima, osobito kada je riječ o prevenciji i očuvanju mišićno-koštanog sustava.

„Kod bilo kakvih neobjašnjivih simptoma ili promjena potrebno je obaviti veterinarski pregled i utvrditi uzrok problema. Tek nakon toga, ako postoji indikacija, može se pristupiti manualnoj terapiji. Važno je uključiti veterinara, osobito kod težih slučajeva“, upozorava Sarah te ističe kako ni trajanje tretmana nije uvijek jednako.

„Nekada je dovoljno pola sata, nekada traje 45 minuta, a ponekad i dulje. Sve ovisi o stanju konja i tome koliko dopušta da se s njim radi“, kaže Sarah.

Iako je posao naizgled fizički zahtjevan zbog veličine životinja, Sarah ističe kako joj veći izazov ponekad predstavlja mentalni napor, osobito kada u jednom danu ima više konja i mora putovati od jedne štale do druge.

Ne odustaje od novih planova

Osim rada s konjima, Sarah je ostala u svojoj struci i nastavlja raditi s ljudima. Otvorila je vlastiti obrt i salon za masaže, gdje pruža klasične masaže, maderoterapiju i presoterapiju. Rad s konjima tako je postao novo područje u kojem može primijeniti dosadašnje znanje i nastaviti se razvijati.

„Moja struka fizioterapeutkinje jako mi pomaže, posebno kod procjene i analize kretanja, prepoznavanja indikacija i kontraindikacija te palpacije mišića. Ipak, rad s konjima ima svoje specifičnosti koje treba dobro poznavati i zato je važno stalno se educirati i usavršavati“, kaže Sarah koju posebno veseli što se i u Hrvatskoj sve više ljudi educira za takav oblik terapije te što vlasnici pokazuju sve veći interes.

„Voljela bi da manualna terapija postane prepoznata kao dio brige o konjima, a ne nešto čemu se pribjegava tek kada se pojavi problem“, zaključuje Sarah te ističe kako njeni planovi tu ne staju, a planira se usmjeriti i na Emmett terapiju za pse.

Foto: Ustupila sugovornica